Bliži se Sv. Nikola, pa Božić, pa Nova godina....
Ne znam za vas, ali meni kao klinki prosinac je bio najdraže doba godine. Ma kakvo ljetovanje, čak je i moj rođendan, koji usput pada krajem kolovoza i koji se nikada nije proslavljao kako treba jer su svi još bili na moru, bio apsolutna bezvezarija u usporedbi s ovim dobom godine.
Sve je započinjalo čizmicom, srećom oduvijek sam imala velik broj cipele, pa je i čizmica bila respektabilnih dimenzija he, he....
Odrasla sam obitelji čiji je posao svake godina kulminirao u prosincu, radilo se i po 16 sati, rokovi su se morali ispoštovat, obavit dogovoreno, isporuke odradit na vrijeme.... I u svoj toj ludnici i strci Božić je djelovao kao neki san. Nakon suludog ritma prosinca, odjednom - mir, tišina spokoj.. Uživala sam u svakom trenutku. Sve je bilo baš kako treba: bor, kolači, purica s mlincima, druženje s obitelji..
I ja danas radim posao kojem je božićno doba najudarnije. Šiva se, kroji, reže... Balansiram između posla i obitelji, kolko uspješno, reći će moji klinci za kojih 20 godina...
Opet kao i svake godine, imala sam velike planove za Adventski vjenac.
I ove godine me prva nedjelja adventa iznenadila kao i svake... Moram se pod hitno pribrat, da na Badnjak ne ustanovim da sam zaboravila kupiti puricu....
